Doživljaj socijalne nepravde: psihosocijalna perspektiva

Rođen je 1965. godine u Otočcu. Redoviti je profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojemu je diplomirao studij psihologije 1990.
Glavna područja njegovoga znanstveno-istraživačkog rada su psihometrija i teorija testova, psihodijagnostika te područje stresa i traume. Ukupno je objavio više od 50 znanstvenih radova i 15 stručnih članaka, (su)urednik je četiri te koautor jedne knjige. Sudjelovao je na više od 60 znanstvenih i stručnih skupova. Autor je više od 30 različitih psihologijskih mjernih instrumenata iz područja znanja, općeg obrazovanja, kognitivnih sposobnosti i ličnosti.
Bio je glavni istraživač u dijelu EU projekta „Treatment seeking and treatment outcomes in people suffering from posttraumatic stress following war and migration in the Balkans” (FP5, 2002.-2006.); voditelj tehnologijskog istraživačkog projekta „Razvoj, standardizacija i psihometrijska validacija testova kognitivnih sposobnosti” (MZOŠ RH) (2007. - 2013.); voditelj projekta "Vrednovanje kvalitete nastave na Sveučilištu u Zagrebu" (2007.- 2010.), a sudjelovao je u većem broju domaćih i međunarodnih znanstveno-istraživačkih projekata.
Bio je član Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu (2007.-2010.) i suradnik Ureda za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu, a od 2011. do 2014. bio je stručni savjetnik za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu. Član je i dugogodišnji suradnik Društva za psihološku pomoć, Međunarodnog centra za liječenje žrtava mučenja (International Center for Torture Victims) i Centra za stres i traumu na čijim je brojnim projektima sudjelovao kao istraživač.
Jedan je od osnivača, a od 2009. i voditelj Centra za psihodijagnostičke instrumente i Centra za primijenjenu psihologiju. U više navrata bio je predstojnik Katedre za psihometriju, a od 2021. pročelnik je Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Rođena je 1970. godine u Zagrebu. Izvanredna je profesorica i predstojnica Katedre za teoriju i metode socijalnog rada na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je i sama stekla zvanje diplomirane socijalne radnice.
Svoj profesionalni put je započela još kao studentica, a kasnije i kao zaposlenica u udruzi Društvo za psihološku pomoć gdje je stekla svoja formativna stručna znanja i iskustva radeći gotovo sedam godina (1993.-2000.) s djecom i mladima, prognanicima i kasnije povratnicima u poslijeratne zajednice za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Od 2000. godine je zaposlena na svom matičnom fakultetu u okviru kojega se bavi nastavnim i istraživačkim radom, vodeći različite kolegije i sudjelujući u različitim znanstveno istraživačkim projektima. Objavila je brojne znanstvene i stručne radove, monografije i priručnike. Njezin znanstveni i stručni interes je vezan primarno uz područje siromaštva, prije svega siromaštva djece i beskućništva. Neki od projekata u koje je bila uključena kao istraživačica ili voditeljica istraživanja su: „Siromaštvo i materijalna dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj” (UNICEF, 2012.-2015.),“Indikatori dobrobiti i siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: kako prekinuti začarani krug siromaštva djece?” (Studijski centar socijalnog rada i ADRIS, 2014.-2016.), „ReStart – podrška beskućnicima za ulazak na tržište rada” (Grad Zagreb, 2015. – 2016.), Participacija ranjivih skupina djece (UNICEF, 2018.-2020.), Nova perspektiva za beskućništvo (Hrvatska mreža za beskućništvo, 2020.-2023.). Kao voditeljica edukacija za stručnjake praktičare iz područja zaštite mentalnog zdravlja djece i mladih u poslijeratnim zajednicama osim u Hrvatskoj, sudjeluje i na međunarodnim projektima na Kosovu, Bosni i Hercegovini, Ukrajini i Kolumbiji.
Sudjelovala je u različitim radnim skupinama za izradu nekoliko zakona i dokumenata iz područja socijalne politike i djelatnosti socijalnog rada. Osim znanstveno istraživačkog, bavi se i aktivističkim radom u području prava ranjivih skupina te je jedna od članica inicijative Pravo svakog djeteta na školski obrok, koja je svojim zagovaračkim radom uspjela postići da svako dijete u osnovnim školama u Hrvatskoj od početka 2023. godine ima pravo na jedan besplatan školski obrok osiguran iz državnog proračuna.