Syntaxe du rhéto-roman : la subordination
Synopsis
Retoromanski idiomi razlikuju se nizom svojstava od ostatka Romanije. Ovaj je rad posvećen sintaksi retoromanske složene rečenice. Započinje sažetim pregledom donjoengadinske (vallader) rečenice uz neka teoretska, metodološka pa i epistemološka rješenja, da bi zatim sintaksu retoromanskih rečenica primarnih funkcija te priložnih i relativnih zavisnih rečenica promotrio kroz usporedbu s drugim romanskim idiomima.
Najvažnije obilježje sintakse retoromanskih idioma sustavno je složen karakter njihovih subordinatora. Subordinator odražava bit procesa subordinacije. Polazna se rečenica, stvarna ili virtualna, prvo pomoću komplementatora, univerzalnog romanskog veznika, „priprema“ za uklapanje u strukturu druge rečenice, a zatim se, pomoću drugog dijela subordinatora (prvog u linearnom poretku), u tu strukturu i uklapa na određeno funkcionalno mjesto. Iako većina romanskih idioma poznaje i jednostavne subordinatore, retoromanski se idiomi upravo dosljednom i sustavnom uporabom složenih subordinatora razlikuju od drugih (i sjevernotalijanskih) romanskih idioma.
Chapters
-
1. Introduction
-
2. Syntaxe du vallader
-
3. Subordonnées de fonctions primaires : discours indirect
-
4. Circonstancielles
-
5. Relatives
-
6. En guise de conclusion
-
7. Références bibliographiques
Downloads

Downloads
Published
Categories
License

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.