Zwischen Karneval und Existentialismus. Literatur und Kultur im Jugoslawien der sechziger Jahre
Synopsis
Po završetku Drugog svjetskog rata nije se činilo da će se jugoslavenska kultura kretati putom drukčijim od onoga u drugim „narodnim demokracijama“, naime rješenjima diktiranim od strane poetike, ili ideologije, „socijalističkog realizma“. No raskid sa Staljinom i njime uvjetovano političko udaljavanje od svijeta koji se nalazio pod diktatom Sovjetskog Saveza dovelo je do razvoja koji se u bitnome razlikovao od nametnute poetike. Razlog je tomu, između ostalog, i činjenica da je predratna jugoslavenska avangarda svoje utočište najčešće tražila na lijevoj strani političkog spektra. Stoga su i njezine dominantne struje, nakon šoka koji je izazvala rezolucija Informbiroa i kratkoga pribiranja i preusmjeravanja, postale odlučujući faktor u kreiranju kulture novonastale zemlje.
Ipak, diskurs klasične avangarde, ili preciznije – modernizma, nije postojao kao jedini oficijelno priznati izričaj na polju kulture. Tragovi su socijalističkog realizma i dalje prisutni, a u alternativnim prostorima javljaju se strujanja koja će biti spremna i sposobna dovesti hermetičnost avangarde u pitanje. Teza knjige jest da se divergentne tendencije, koje oponiraju kako jednoj (realizam) tako drugoj (modernizam) strani u okviru zajedničke kulture isprva javljaju u likovnoj umjetnosti, i to u skupini Mediala čiji glavni predstavnik Leonid Šejka na suptilan način dovodi u pitanje središnje poetološke paradigme i jednog i drugog smjera u kulturi poslijeratne Jugoslavije.
Ono što je začeto Medialom nastavlja se i dalje razvija u književnosti, filmu i, napose, i u filozofiji. Pri tome se mogu detektirati dva modela koja se odvajaju od realizma i avangarde i za okosnicu uzimaju dva umjetnička pristupa svijetu: jedan je vezan uz egzistencijalizam, a drugi uz karneval. Pri tome se ni jedan ni drugi ne moraju nužno pojaviti u čistoj formi. Naprotiv, žanrovska izmiješanost, kakvoj svjedočimo u prozi Miodraga Bulatovića ili Mirka Kovača, stoji paralelno uz forme „čistog“ egzistencijalizma (Antun Šoljan) ili „čistog“ karnevala (Bora Ćosić). Slične se tendencije mogu pratiti i u filmu, osobito onoj njegovoj grani koja je u povijest ušla pod imenom „crni val“. Živojin Pavlović (egzistencijalizam) i Dušan Makavejev (karneval) primjeri su polarnoga pristupa u sučeljavanju sa zbiljom.
No ova pojava ne ostaje ograničena samo na kulturni pogon. Jedno od najvažnijih političkih zbivanja u Jugoslaviji koncem šezdesetih jest revolt studenata, prvo u Beogradu a poslije i u drugim sveučilišnim centrima zemlje, koji je u javnim nastupima često uzimao karnevalesknu formu, dok se njegova ideološka matrica mogla prepoznati u prisvajanju ideja Praxisa koji je, sa svoje strane stajao u uskoj vezi sa zasadama filozofije egzistencijalizma.
Upravo se u takvome politiziranju kulture šezdesetih kriju i oni momenti koji će dovesti do njezinoga pada kao posljedice nemilosrdnog obračuna Saveza Komunista Jugoslavije s njegovim protagonistima. Osobito su filmski stvaratelji postali žrtvom nove rigidnosti u jugoslavenskoj kulturi, i ne samo kulturi. Ponešto se paradoksalnim, onda, doima zaključak da kultura „dugih šezdesetih“, započeta 1954. osnivanjem Mediale, završava Grupom šest, osnovanom pod okriljem beogradskog Studentskog kulturnog centra koji je i sam nastao kao svojevrsna kompenzacija što su je komunisti kompromisno ponudili studentima kako bi umirili njihov duh pobune. No Marina Abramović, kao najvažnija umjetnica iz Grupe šest, brzo se izdvojila iz nje, pošla svojim putom i okrenula se drukčijim pozornicama. Stoga je i njezin performans Thomas Lips / Lips of Thomas na svojevrstan način obilježio kraj jedne epohe kojom su dominirali diskursi karnevala i egzistencijalizma.
Chapters
-
Danksagung
-
1. Einleitung. Jugoslawische Kultur der langen 1960-er Jahre – ein Land im Umbruch
-
2. Unio mystica. Leonid Šejka und die Wiederbelebung der Tradition der Malerei
-
3. Grotesk verdrehtes Patriarchat
-
4. Skatologische Sprache des Karnevals
-
5. Aneignung der Religion in der Literatur der 1960er-Jahre
-
6. Bedrückende Brüderlichkeit
-
7. ‚Krugovaši‘. Eine Generation am Rande der Existenz
-
8. Zwischen karnevalesker Biographie und existentialistischer Autobiographie. Danilo Kišs Garten, Asche
-
9. Cinéma vérité im jugoslawischen Kontext. Die „schwarze Welle“
-
10. Die kulturellen Hintergründe der Studentenrevolte in Jugoslawien 1968
-
11. Die Prosa des neuen Realismus
-
12. Das Kind im Karneval
-
13. Erzählen als Missverständnis. Ökonomie in Borislav Pekićs Hodočašće Arsenija Njegovana
-
14. Pathetische Ethik des Körpers. Marina Abramovićs Lips of Thomas
-
Bibliographie
Downloads
Downloads
Published
Categories
License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.
