Priča sa zapadne strane: tipologija srednjebrončanodobnog keramičkog materijala s prostora zapadne Slavonije

Kako bismo mogli shvatiti procese vrlo dinamične razmjene ideja i dobara na početku srednjega brončanog doba te definirati putove i komunikacije kojima su ti procesi kolali, vrlo je važno prostorno definirati područje zapadne Slavonije i osvrnuti se na položaj svih lokaliteta o kojima će biti riječi u knjizi. Slavonija obuhvaća prostor istočne Hrvatske i smještena je između rijeke Drave na sjeveru, koja je i prirodna granica s Mađarskom, rijeke Save na jugu, gdje je granica s Bosnom i Hercegovinom, te Dunava na istoku, gdje je granica sa Srbijom. Unutar toga velikog prostora uvriježena je podjela na istočnu, ravničarsku i zapadnu, brdovitu Slavoniju. Istočna Slavonija obuhvaćala bi prostor Đakovačkog ravnjaka i Podunavlja, dok bi zapadna Slavonija obuhvaćala prostor od istočnih dijelova Požeške kotline sve do Bilogore. Sjevernu granicu zapadne Slavonije čini Bilogora, na sjeverozapadu ju zatvaraju rijeke Ilova i Pakra, na zapadu seže do područja Novske i Nove Gradiške, dok joj južne i istočne granice zatvaraju planine Požeška gora, Dilj i Krndija. S obzirom na komunikaciju i putove u prapovijesno doba važno je napomenuti da je ovaj prostor na sjeveru povezan s rijekom Dravom, dok se prema jugu, kroz Pleternička vrata, otvara prema rijeci Savi. Svi lokaliteti koji se spominju u knjizi nalaze se u Požeškoj kotlini, koja u geografskoj podjeli Hrvatske pripada zapadnoj Slavoniji. Požeška kotlina, smještena na pogodnom komunikacijskom putu, bogata obiljem plodne zemlje i sa svih strana zaštićena planinama – na sjeveru Papukom, na zapadu Psunjem, jugu Požeškom gorom te istoku Diljem i Krndijom – predstavljala je od najranije prapovijesti, kroz antiku i srednji vijek pa sve do današnjih dana idealno mjesto za život. Ovaj brdoviti dio Slavonije, unatoč svojoj kompaktnosti, strateški je otvoren prema vrlo važnoj komunikaciji – rijeci Savi, koja je u prapovijesti bila od izuzetne važnosti. Premda je riječ o malom uzorku, situacija na prostoru zapadne Slavonije dobro nam ilustrira zbivanja na samom kraju ranoga i početku srednjega brončanoga doba na temelju čega možemo pratiti razvoj licenske keramike na tom prostoru. Na lokalitetu Gradac Klasje, koji se nalazi u Požeškoj kotlini, i Vučjak Feričanački, koji se nalazi u blizini Našica, pronađeni su nalazi kulture Kisapostag. Nažalost, riječ je o površinski prikupljenim nalazima. Pouzdaniju stratigrafsku sliku i materijal iz zatvorenog konteksta nalazimo na području nedalekog Brodskog Posavlja. U stupnju Br A2a pronalazimo materijal starije faze južnostransdanubijske inkrustirane keramike i kasne faze kulture Kisapostag na lokalitetu Preljev P3. Nakon toga slijedi horizont licenske keramike. Na već spomenutom lokalitetu Preljev P3 i Brdu kod Čaglina pronalazimo vrčeve mlađe faze južnotransdanubijske inkrustirane keramike, što relativno kronološki odgovara stupnju Br A2b-c. Sličnu situaciju imamo i na lokalitetu Novi Perkovci-Krčavina na kojem još uz spomenuti materijal nalazimo i vatinsku amforicu. Prostor Brodskog Posavlja dobro ilustrira promjene koje su se zbivale tijekom stupnja Br A2. Na početku stupnja Br A2 na tom prostoru nalazimo materijal kasne faze kulture Kisapostag, dok u narednom dijelu stupnja već imamo licenski materijal. Nakon toga u Alilovcima i Podgoraču kod Našica imamo licenske nalaze u zajednici s kasnom fazom transdanubijske inkrustirane keramike/proto-Szeremle fazom. Tijekom stupnja Br B1 još uvijek egzistira licenska keramika, kako je to pretpostavio i Z. Marković, no stratigrafska slika u Alilovcima, djelomična promjena u materijalu i radiokarbonske datacije upućuju i na moguće duže trajanje. U obje sonde u Alilovcima pronađen je importirani materijal koji govori o snažnim kontaktima Požeške kotline s prostorom cijele srednje i sjeverne Europe u vrijeme početka srednjega brončanog doba. Oni, ne samo da upućuju na kontakte i žive veze razmjene i trgovine, već su i vrlo važni kronološki markeri. Riječ je o Brotlaibidolu, jantarnoj perli i proto-Szeremle materijalu. Jantarna perla je važna i zato što je to jedini takav nalaz na području kontinentalnog dijela Hrvatske na početku srednjega brončanoga doba. Ovakva razgranata komunikacijska mreža, dobro utvrđeni putovi i brza razmjena u vrijeme srednjega brončanoga doba sigurno su dali dobre temelje za pouzdanu i brzu opskrbu sirovinama koja je bila toliko neophodna u vrijeme kasnoga brončanoga doba.
Istraživanja u Alilovcima i na prostoru zapadne Slavonije tek su odškrinula vrata izuzetno zanimljivog razdoblja srednjega brončanoga doba, dok će, nadamo se, brojna buduća istraživanja, do kraja otvoriti ta vrata ne bi li što detaljnije proniknuli u razdoblje kojega s razlogom nazivaju i mračnim-zlatnim brončanim dobom!